Petar Tyran

Recimo istinu i tim kako je: Činjenica da su ko­ru­­ški Slovenci spomenuti u zemaljskom ustavu Koru­ške je minimalna varijanta to­ga ča bi sve moglo i tribalo biti. Da bi rič minimalno mo­gli stupnjevati tribalo bi u o­vom slučaju reći najminimal­nije. Ali minimalno jur samo po sebi veli da je to najmanje nek moguće. Rezultat diskusije, ku je ponovno započeo predsjednik koruške Narodne stranke, je nova verzija te­k­sta, u kom Koruška već ne more najti još ni vlašće riči za svoje slovenske sugradjane, nego ih posudjuje od saveznoga ustava. Ov govori o slo­venskom jeziku, o tradiciji i kulturnom jerbu, ke triba po­štivati, čuvati i podupirati, nač neka se pokaže u članku 7 Zemaljskoga ustava.

Pred ov odlomak u članku 5 su p­o­stavili kratku, ali sudbonosnu rečenicu, naime da „nimški jezik je jedini zemaljski jezik u Koruškoj“. Gdo u ovom ka­ni viditi pozitivan kompromis i dalekovidno rješenje, zava­ra­va ne samo Slovence, nego i sve ostale autohtone naro­d­ne grupe u Austriji. Ovom re­čenicom se je ukinulo sve ono ča je kanio reći članak 7, nai­me da „slovenski jezik i kulturu triba poštivati, čuvati i podupirati“. Koga čudi, da ovo uznemiruje slovenske organizacije, da je to bantuje i jada i da to nikako ne moru prihvatiti. A ča se je sada za­ista stalo? Svi ov gnjili kompromis „prodavaju“ kao odli­čno rješenje s kim sve stranke u koruškom Saboru moru živiti“ — zvana Slobodarov — i da je to zato dobro rješenje komu bi se tribali svi veseliti i biti zadovoljni. Ista je stvar kao i s „rješenjem o dvojezi­čni seoski tablica“ čim su nadležni političari na zemalj­skoj i saveznoj razini glasili, da je tim „manjinsko pitanje riješeno u Koruškoj“. Glavni tenor u većinskom narodu je: „Sada konačno imaju svoje tab­lice, sad neka bude mira“.  Kakovo zavaravanje, zaslip­ljenje i držanje pripadnike narodnih grup za bedake.

Koruški Övp naravno sada triba još „pohvaliti“ da je ne­hoteć pokrenuo diskusiju, ka bi drugačije vjerojatno ionako zaspala: kako i ča zaista djelati da se poštivaju, čuvaju i podupiraju jeziki i kulture n­a­rodnih grup. Ako bi odgovorni u politiki zaista kanili odlučiti ili ča činiti u korist narodnih grup, onda bi triba­lo i konkretnih akcijov a ne ovakovih plantavih kompromisov. Ako Slovenci — a s njimi i puno demokratskih snag i inicijativov u Austriji — govoru o sramoti u pogledu na koruške Slovence, on­da se teško moremo suprotstaviti ovoj slovenskoj i demokratskoj argumentaciji.

Sa Zakonom o narodni gru­pa iz 1976. smo jasno bili jur znatno dalje nego nam da­nas kaže aktualna situacija. No ipak se je već ča prominilo, uz ostalo i to da su politički i društveni zastupniki narodnih grup nastali slabiji, potu­čeniji i prolagodjeni većin­sko­mu mainstreamu — a ta je ignorantan prema manjinam!

Kategorije